DA LI JE DOZVOLJENO UČENJE SIHRA?

Ovdje se navode brojni primjeri (čuvenih učenjaka) o njihovom stavu kada je sihr u pitanju:

1. Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, kaže u ovim Allahovim riječima: "Mi samo iskušavamo, a ti ne budi nevjernik." je znak da je učenje sihra kufr.”

2. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: "Učenje sihra i podučavanje sihru je kufr i mi ne poznajemo nikakva razmimoilaženja kod uleme po tom pitanju. Naši su istomišljenici i Hanbelije koji kažu: „Smatra se nevjernikom sihirbaz koji podučava sihru ili ga čini, svejedno da li to smatra zabranjenim ili dozvoljenim.“

3. Ebu Abdullah Er-Razi rekao je: "U učenju sihra nema ništa ružnog niti pokuđenog. Učenjaci su složni u tome. Razlog je činjenica da je nauka sama po sebi nešto časno. Allah, dželle šanuhu, kaže: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ Ako ne bismo izučavali sihr, kako ćemo ga znati razlikovati od mu’džize? Dužnost nam je naučiti šta čini mu’džizu nadnaravnom. Ono što upotpunjuje vadžib smatra se takoder vadžibom. Ovo upućuje na to da je postizanje znanja o sihru vadžib, a ono što je vadžib, ne može nikako biti haramom niti pokuđenim.

4. Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Riječi Er-Razija su diskutabilne sa nekoliko aspekata. Jedan od njih je: Njegove riječi „proučavanje sihra nije pokuđeno (ružno)“. Ako misli da to nije ružno sa aspekta razuma, onda mu se suprostavljaju Mu’tezile koje ga zabranjuju, a ako smatra sa aspekta šeri'ata onda mu je odgovor ovaj plemeniti ajet:

"I povode se za onim što su šejtani o vladavini Sulejmanovoj kazivali...", u kome se jasno nazire pokuđenost učenja sihra. Također se odgovor nalazi i u sahih-hadisu: "Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu."
U "Sunenu" se kaže: "Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr."

• Što se tiče njegovih riječi: "Učenjaci su složni da nije zabranjeno učiti sihr", postavljamo pitanje kako se može reći pored ajeta i hadisa koje smo naveli, da nije zabranjen? Da bi se moglo kazati da je ulema saglasna u vezi sihra, treba dokazati da su se sa ovakvim stavom složili najeminentniji islamski učenjaci, ili barem većina njih. Gdje su njihove izjave o tome?

• Što se tiče njegova svrstavanja sihra u sadržaj kur’anskog ajeta:

"Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju...?" , može se kazati da ovaj ajet upućuje na pohvalu učenjaka u šeriatskim znanostima.

• Zatim njegovo insistiranje da je učenje sihra stroga obaveza kako bismo ga mogli prepoznati i od njega razlikovati mu’džizu. Takvo mišljenje je slabo, ili, jasnije rečeno, neispravno, jer je najveličanstvenija mu’džiza našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti Kur’an kojem je laž strana i koji je od Mudrog i Hvaljenog. Spoznaja njegove nadnaravne prirode se ne zasniva na poznavanju sihra. Zatim, poznato je da su ashabi i tabi’ini, te islamski učenjaci razlikovali mu’džizu od onoga što to nije i nisu učili niti podučavali sihru. Allah najbolje zna.

5. Ebu Hajjan u djelu "El-Bahrul-Muhit" rekao je: "Stav o učenju sihra može se ovako posmatrati: Ako se učenjem sihra veliča nešto ili neko mimo Allaha kao što su zvijezde i šejtani, imajući na umu ono što je rekao Uzvišeni Allah, bez sumnje je to kufr. Nije dozvoljeno učiti ga niti raditi po njemu, jer je cilj njegova učenja prolijevanje krvi i rastavljanje supružnika i prijatelja. Ako ništa od gore spomenutog nije cilj, ali ipak postoji mogućnost da bude, i u tom slučaju nije dozvoljeno učenje sihra niti rad po njemu. Sve što se zasniva na zabludama, obmanama i vračanju, nije dozvoljeno učiti jer je to krivi put. Ako, pak, sihirbaz ima za cilj zabavu i igru, i da svijetu pokaže svoju okretnost i brzinu, u tom slučaju je učenje sihra samo pokuđeno."

Ovaj odgovor je dobar i hvale vrijedan i trebalo bi se na njega oslanjati.