IDOLATRIJA I NJENI UZROCI
Stranica 1/1
IDOLATRIJA I NJENI UZROCI
Glavni i naizopačeniji oblik širka u prošlosti je bio obožavanje idola. To preovladava čak i danas u raznim društvima i među nekim ljudima. Kur’an na mnogo mjesta osuđuje ovu vrstu širka i pokazuje njegove besmislenosti. Prozivajući Arape pagane koji su bili ogrezli u obožavanju idola, Allah kaže:
"Šta kažete o Latu i Uzzau, i Menatu, trećem, drugorazrednom? Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri, to bi tada bila podjela nepravedna. To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli. Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude.10 A već im je došla od Gospodara njihova prava uputa. (Kur’an, suretun-Nedžm, ajet:19-23)
Ovi ajeti pokazuju da božanska imena koja su oni dali kamenju i stijenama, ili herojima, živim ili mrtvim ili čak poslanicima i Allahovim ljudima, nisu ništa drugo do plod njihove mašte. Ko god ili šta god su mogli biti, sigurno nisi bili bogovi.
Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, je bio jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana među drugovima Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Objasnio je uzroke obožavanja idola i način kako je došlo do njihovog obožavanja. "Svi idoli koji su bili obožavani od naroda Nuha, alejhisselam, kasnije su bili obožavani od arapa. Imena idola su prije pripadala nekim pobožnim ljudima iz Nuhovog naroda, i kada su ovi umrli, šejtan je potaknuo njihov narod da naprave i postave idole na mjesta gdje su oni sjedili, i da zovu te idole imenima tih pobožnih ljudi. Ljudi su učinili tako, ali idoli nisu bili obožavani dok oni ljudi koji su ih uveli nisu umrli i porjeklo idola postalo nepoznato. Zbog toga su ljudi počeli da ih obožavaju."
Davno u historiji, kada je širk bio najviše rasprostranjen, živio je poslanik Ibrahim, alejhisselam, koji je pozivao u tevhid. U svojstvu odabranog od Allaha da bude uzor ljudima12 u vjeri, on je uspio da utemelji vjeru u tevhid u mnogim djelovima svijeta. Poslanik Ibrahim je sagradio Kabu u Mekki koja je centralno mjesto tevhida. Učeći dovu Allahu, Dželle šanuhu i obraćajući Mu se dok je gradio Kabu, poslanik Ibrahim, alejhisselam, pokazao je koliko je bio svjestan opasnosti i zla idolatrije. Molio je:
"I kada reče Ibrahim: "Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj mene i sinove moje od klanjanja kumirima. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na sramputicu naveli." (Kur’an, suretu Ibrahim, ajet:35-36)
"Šta kažete o Latu i Uzzau, i Menatu, trećem, drugorazrednom? Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri, to bi tada bila podjela nepravedna. To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli. Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude.10 A već im je došla od Gospodara njihova prava uputa. (Kur’an, suretun-Nedžm, ajet:19-23)
Ovi ajeti pokazuju da božanska imena koja su oni dali kamenju i stijenama, ili herojima, živim ili mrtvim ili čak poslanicima i Allahovim ljudima, nisu ništa drugo do plod njihove mašte. Ko god ili šta god su mogli biti, sigurno nisi bili bogovi.
Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, je bio jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana među drugovima Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Objasnio je uzroke obožavanja idola i način kako je došlo do njihovog obožavanja. "Svi idoli koji su bili obožavani od naroda Nuha, alejhisselam, kasnije su bili obožavani od arapa. Imena idola su prije pripadala nekim pobožnim ljudima iz Nuhovog naroda, i kada su ovi umrli, šejtan je potaknuo njihov narod da naprave i postave idole na mjesta gdje su oni sjedili, i da zovu te idole imenima tih pobožnih ljudi. Ljudi su učinili tako, ali idoli nisu bili obožavani dok oni ljudi koji su ih uveli nisu umrli i porjeklo idola postalo nepoznato. Zbog toga su ljudi počeli da ih obožavaju."
Davno u historiji, kada je širk bio najviše rasprostranjen, živio je poslanik Ibrahim, alejhisselam, koji je pozivao u tevhid. U svojstvu odabranog od Allaha da bude uzor ljudima12 u vjeri, on je uspio da utemelji vjeru u tevhid u mnogim djelovima svijeta. Poslanik Ibrahim je sagradio Kabu u Mekki koja je centralno mjesto tevhida. Učeći dovu Allahu, Dželle šanuhu i obraćajući Mu se dok je gradio Kabu, poslanik Ibrahim, alejhisselam, pokazao je koliko je bio svjestan opasnosti i zla idolatrije. Molio je:
"I kada reče Ibrahim: "Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj mene i sinove moje od klanjanja kumirima. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na sramputicu naveli." (Kur’an, suretu Ibrahim, ajet:35-36)
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
|
|